Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

30 ožujka 2006


Ljubičica se povezuje sa skrivenim vrlinama, ljepotom i skromnošću.

Za danas sam izabrala ljubičicu, jutros me dočekala u vrtu nudeći mi ljepotu i divan miris.
Miris me vratio u djetinjstvo kad sam kao dijete osjetila miris ljubičica, u šetnji prolazeći kraj dame sa šeširom na glavi i suncobranom u ruci. Nekada su se žene umivale u vodi sa ljubičicama. Kažu da su jestive, Pa kako bi mogla pojesti cvijetič takve mirisne ljepote. Ja ne, a vi kako želite.

Izabrala sam pjesmu od Aleksa Šantića , mislim da će vam se svidjeti.

IDILA

Pritajeni vjetrić u prisjenku spava,
Mirisom ga zove ljubičica plava.

Al' nestaško ćuti, za listak se krije,
-Ljubičica tuži i suzice lije.

Tud prolazi momče, pa o dragoj sniva,
Pa uzabra cv'jetak što suzice liva

Uzdahnuo vjetrić i od bola ludi,
Pa mlađanom momku trže cv'jet sa grudi.

Cv'jet uzdiše, vene, al' mu nije žao,
Draganu je svome na krioce pao:

"Nek' i žiće mine, sudbu neću kleti,
Dragome na krilu slatko je umreti!"...

1898. ALEKSA ŠANTIĆ
Kopirani članaka sa portala Index hr.

POTAKNUTI nepravdom koju se crkvene i gradske vlasti spremaju nanijeti stanovnicima Travnog, koji se bore protiv uništenja središnjeg parka u Travnom, Indexovi blogeri pokrenuli su akciju podrške svima onima koji žele sačuvati dosadašnji izgled parka.Indexova blog zajednica okupljena oko Bloger.hr-a budno prati aktualna događanja, ali malo što im je toliko "diglo tlak" kao početak gradnje crkve u središnjem parku novozagrebačkog kvarta Travno, protiv koje se peticijom izjasnilo više od 3000 stanovnika kvarta.
Indexovi blogeri su tako pokrenuli akciju virtualnog "paljenja svijeća", koja za cilj ima pružiti podršku stanovnicima Travnog, ali i pozvati na mirni prosvjed protiv gradnje crkve u središnjem parku, koji će se održati večeras (ponedjeljak) u 20:30 u parku u Travnom. Prosvjed će biti održan pod sloganom "Upalimo svijeće, ovdje umire demokracija!"

Osjećam potrebu da i ja kažem svoje mišljenje.

Nekako uvijek idem od sebe. Kad pomislim da se netko sjeti na ovom mjestu „moga“ raja (upravo sam stavila slike na blog) nešto sagraditi ! Bila bi jako tužna, i što je još gore osjećaj nemoći kod nas malih ljudi. Zato se moramo ujediniti da bi bili veći i jači. Gradi se crkva, pitam se zašto? Crkva u Utrinama i Crkva u Sigetu a između je Travno i tu bi trebala biti treća crkva. Ljudi moji zar je potrebno da svaka mjesna zajednica mora imati crkvu. Koliko god nam treba crkvena potpora za duh i vjeru treba nam i priroda za mentalno i fizičko zdravlje.

29 ožujka 2006






JARILO Personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama.

Razmišljala sam koji cvijet da stavim danas i dolaskom iz vrta gdje me općinilo proljeće ovo je bio naj izbor.Probudila sam se u kišno jutro i ne razmišljajući da je to dobro za zemlju, pročitala sam pjesmu na blogu , „ Mirisni tragovi u meni „ tražeći raspoloženje. Kako je to bilo sebično! Shvatila sam kad je sunce pustilo svoje zrake po vrtu. Ljudi znaju reći; Gleda kako trava raste. Ima istine u tome. Ja sam gledala kako cvijeće raste. Narcise su stidljivo pokazale svoje glavice i raširile suknjice na suncu diveći se svojoj ljepoti a ljubičica samo što nije otvorila latice. Znam iznenadit će me sutra ujutro svojom mirisnom ljepotom. Šafran i jaglac sam ubrala za Vas

26 ožujka 2006


Siječanj

danima već
pokušavamo
dotaknuti riječi
hladne se paučine
splele oko usana
prašina
pritisla slova
zatečeni
iskušavamo
knjige strunule po policama
podove smekšala vlaga
pa i drugi znaci
trebalo bi kažeš
sve to zaustaviti
razbiti
iako se odjeća raspala
na nama
dronjci otkrili rane
psi se umiljavali
oštrih pogleda razjedali mravi
iznutra
riječi podgrizala studen
kao da ništa nije uz nas
kao da nikad nećemo ojačati
podići lice s tla
rasaniti san
koji nas zadržava

Andrijana Škunca


Samo sam joj poklonila ružu iz svog vrta.

24 ožujka 2006



Tratinčica
U poznali smo je hodajući i ležeći na travnjacima. Nema mi nešto ljepše nego vjenčić od tratinčice na glavi djevojčice .Kod tratinčice je vrlo interesantno da slijedi kretanje sunca kao suncokret. Medonosna je biljka pa je vole pčele, ko je imao sreče da trči bos po livadi sigurno je osjetio ubod pčele.

23 ožujka 2006




Maćuhica

Bliski srodnik ljubice latinskog imena Viola wittrockiana, vrsta je koja je nastala križanjem divljih vrsta. Viola tricolor, Viola cornuta, Viola lutea i Viola altaica. Ime je dobila po švedskom botaničaru Veitu B. Wittrocku, zaslužnom za njen nastanak.
Nema neku mističnu priću a meni je sama po sebi mistična pošto ima lice i gleda me kad je slikam.

Izabrala sam pjesmu od Matoša, Maćuhica je to zaslužila.

Maćuhica

Oskaru Durru
Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćehica cvate, ali ne miriše—
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.

Antun Gustav Matoš

22 ožujka 2006









Anemona, kad sam slikala ovaj cvijet moj zakoniti ga je stavio kao screensaver i bilo ga je divno viđati, kad got se upalilo računalo.

ANEMONA

Ovaj lijepi cvijet žarkih boja čije latice djeluju poput ljupkih otvorenih usta ime je dobio po grčkoj riječi koja označava vjetar. Možda zbog toga i simbolizira prolaznost, potsječajući na ljubav podložnu hirovima i promjenljivim raspoloženjima i strastima. Vjeruje se da je anemona rođena od vjetra i da joj on gasi i odnosi život. Anemona je simbol duše otvorene duhovnim utjecajima.

21 ožujka 2006



Nagrada Goranov vijenac za 2006 - Škunca Andriana

Goranov vijenac, nagrada za poeziju ustanovljena je 1971. godine. Zamišljena je kao krunska potvrda iznimnih opusa hrvatskoga pjesništva (do 1990. i pjesništva na jugoslavenskom kulturnom prostoru). Nagrada se sastoji od "Vijenca", rad akademskog kipara Vojina Bakića, novčane nagrade i diplome. Dodjeljuje je stručni žiri sastavljen od renomiranih pjesnika, kritičara poezije i bivših dobitnika te nagrade. Uručje se na prvi dan proljeća, 21. ožujka u Lukovdolu, rodnom mjestu Ivana Gorana Kovačića.
Kratka biografija
Andriana Škunca rođena je 9. ožujka 1944. u Bjelovaru. U Novalji na otoku Pagu, gdje i danas živi djelom godine, provela je djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je Kroatistiku i komparativnu književnost.
Sve što se može reći o ljubavi, može se reći i o poeziji. Pa evo jedne “ljubavno-poetičke” poruke Andriane Škunca suvremenoj hrvatskoj poeziji u upitnom obliku: ako reći da sve što nas može izmijeniti posjedujemo u sebi?

Nisam stavila ni jedan cvijet, Adrijana Škunca je proljetni cvijet Hrvatske.

16 ožujka 2006



Upoznala sam jednu divnu ženu na portalu Indexa.
Vjerujte piše tako lijepe ljubavne pjesme.
Odabrala sam jednu za pozdrav proljeću.


Da tebe nije

Da li bi cvjetala proljeća svojim bojama,
Da se ti nisi pojavio u mome životu?
I da li bih ikada spoznala pravu ljubav,
Da mi ti nisi uveo u njen svijet i ljepotu?

Da te nema, da nisi srcem pored mene,
Prazninu bi osjećala u svakoj svojoj pori.
Duša bi plakala, krvarila, tugovala, kidala se,
I ne bi moglo sa tolikim bolom i sjetom da se bori.

Ali ti si došao u onom najtežem trenutku,
Kad je gorčina prelila ionako punu času tuge.
Nasmijao si se, uzeo me nježno za ruku
I poveo na put prema ljepoti i bojama duge.

I sada cvjetamo oboje, proljeće naše gradimo,
Popoljke koje u začetku smo njegovali i čuvali.
Još malo i punim cvjetanjem ćemo se najaviti
I znati da smo se jedno drugome potpuno predali.


Da mi te nije i da mene nije tebi, pitam se,
Da li bi odzvanjali zvonko koraci ulicama života?
Ili bi se vukle, teške, umorne i izmučene noge,
I zavladale tuga, nesreća i bol, umjesto ljubav i dobrota.

Dalija 20 03 2006
http://mirisdunje.blog.hr/

Brojim dane do projljeća i zima je ljepa ali meni samo kada pada snijeg. Prošetala sam vrtovima iza zgrade , Narcise su stidljivo pokazale svoje listiće a tulipani ih slijede. Toplo sunce je pozvalo moju znanicu da počne neke radove u vrtu dok njen psić veselo trčkara za loptom. Ima nešto u zraku, dolazi nam proljeće sa svim svojim bojama
Prva slika ovog vjesnika proljeća je pala.




A zašto je zovu visibaba, kad je tako mlada