SMOKVA

Naišla sam na ove dvije slike u svojoj arhivi i smatram da ih moram pokazati i vama .
Toliko su neobične i ako bolje pogledate kolika je borba za životom u te dvije smokve. Prva slika pokazuje smokvu koja raste nad samim morem. Korijen joj se nalazi u kamenu ispod same rive, gdje je vjerojatno naišla na slatku vodu. Selce ima dosta izvora uz samo more. Stiska je riva, zaljeva je more, automobili je guše sa auspuhom. Pa kako joj uspijeva da tamo živi? Druga slika prikazuje smokvu koja je narasla sa vanjske strane ograde između asfalta i betonske ograde. Kako se vidi na slici ušla je sa svojim granama u vrt i kao da kaže želim biti sa vama ja sam vaša..
Smatra se da je smokva bila jedna od prvih biljaka koje su bile kultivirane za ljudsku ishranu . Što se tiče kozmetičke upotrebe postoje podaci da se i
Kleopatra koristila različitim pripravcima od smokve kako bi joj koža uvijek bila mekana...
U priobalju je sastavni dio rituala izražavanja dobrodošlice nuđenje gosta rakijom i suhim smokvama. A tko je nosio smokvin list?

ŠEBOJ

Posebnost u svakom vrtu. Zanimljiva boja zlatno, narančasto, crveno smeđa.
Ugodnog je mirisa i neka vam ne bude teško pokloniti se pred ovom biljkom i uroniti nos u njene zlačane cvijetove. Kad dignete glavu pazite kuda če te pogledati da se nebi desilo da se zaljubite u krivu osobu. Ako čitate moje postave znam da ste navikli da svakom cvijetu dam karakteristiku, pa šeboj je jednostavno mirisno ljep. Ako vam netko pokloni šeboj znači da vam želi vječnu ljepotu.

JASTUČAC

Tarčuka ili plavi jastučac niska je trajnica koja cvate u travnju i svibnju. Pogodan je za pokrivanje tla u kamenjaru. Ako ga se stavi u žandinjeru na povišen položaj spušta se kao slap načinjen od mnoštvo sitnih cvijetiča. Pošto ga ima u uzgoju različitih pastelnih boja bilo bi lijepo posaditi ih jedne do drugih u različitim bojama i pustiti da padaju u slapovima. To je samo moje razmišljanje. Nemam baš kvalitetne slike ali se nadam da če vam donekle dočarati kako jastučac izgleda. Meni baš izgleda kao cvjetni jastuk koji je položen kao ukras na zemlju.

Ponovila sam postav sa makovima jer upravo cvatu. Negdje u žitnom polju ljuljaju se na vijetru crveni makovi. A ja sam u jednom vrtu našla zlatne makove i nisam mogla odoljeti da vam ih ne pretstavim. Svako jutro ih pozdravim; dobro jutro zlačani. Mlinarice ste upoznali i za njih kao i za mak kažu da je korov, pa ujedinio se korov i kako vam se čini ?

Mak
Kada kažem riječ mak, stvori mi se slika u mislima , žitno polje zlačane boje i kao krv crveni makovi u njemu, kako se skladno njišu na povjetarcu. Promatrala sam mak, kako oslobađa kao od najfinije svile latice i onako izgužvane prepušta ih vjetru i suncu da ih poravna. U prošlosti su ga zvali biljka sreće zbog opijata kojeg ima u sebi, pa stvara kod čovjeka u mislima lažnu ljepotu. Kad ga vidite nemojte ga brati i ta ljepota nije ono što mislite. To je u pjesmici najbolje opisao moj zakoniti još kao dijete. Za mene je mak samo imaginacija.

Mak

U polju je cvao maleni mak
Na njega pogled baca svak'

Dječak ga ubra, život mu ote
Putem izgubi, pola ljepote

Zagreb 1955 Ž. Zurl

BOŽUR

Božur, cvijetovi mogu biti veličine do petnaest centimetara i ozbiljno konkuriraju kamelijama samo ih još nitko nije uzeo na snimanje filma. Na Kosovu vjeruju gdje izraste crveni božur da je to mjesto kosovskog junaka. Omiljen je zbog raskošnih cvjetova i ako stavite jedan cvijet u vazu lijepo je a ako stavite tri to je već raskoš. Možda vas zanima karakteristika cvijeta, na koju ste navikli ako čitate moja razmišljanja. Pa da znate on je prekrasan i šta če mu više.

Mlinarica (rožac)

Bijeli nježni cvjetići koje znam pod imenom mlinarica, upravo su procvali . Bila mi je želja da ih stavim na blog ali pod imenom mlinarica nisam mogla nači nikakve podatke. Svraćam na jedan blog pod nazivom, "Cvijetak mali" naravno područje mog interesa i kad tamo mlinarica pod nazivom rožac.
Iskreno, meni se više sviđa mlinarica. Kad ju je upoznala jedna moja rođaka rekla mi je, molim te pelcer, ja se djevojački prezivam Mlinar a nemam ovaj cvijet. I tako se i kod nje šire mlinarice, nadam se da če ih znati ukrotiti jer žele dominirati vrtom. Slikala sam mlinarice posađene u kružnicu da vidite kako to izgleda. Mislim da bi bilo zgodno da se unutar kruga posade akvilegije raznih boja. Cvatu u isto vrijeme i ugođaj bi bio potpun. Druga sličica je napravljena na poziv. Gledala sam kroz prozor okupan vrt posle kiše. Zadnje zrake sunca su obasjavale samo mlinarice i neznam čiji je poziv bio ali morala sam van sa fotičem to ovjekovječiti . Nadam se da če te uočiti današnje zrake sunca na mojim mlinaricama .

Dragi moji blogeri uhvatila me nekakva viroza i iskreno rečeno nemam snage prikupljati informacije o cviječu, pa sam vam stavila jedno divno pismo koje sam našla na blogu Mama Mami i jako me se dojmilo pa ga prnosim sa dužnim poštuvanjem prema pokojnici.

Kad bih ponovo mogla proživjeti život
Autor: Erma Bombeck
21.12.2005

"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Kad bih ponovo mogla proživjeti život
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala.
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome tko nas ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

Erma Louise (Harris) Bombeck
(21. 02. 1927. - 22. 04. 1996.)

Danas je majčin dan. Hitjela bi napisati nešto za što nema riječi u našem govoru sve što znam već je istrošeno u mnogim napisima o majkama. Majka koja nas rodi, ljubi svaki dio našeg tijela kad smo bebe. Oprašta svaku glupost koju napravimo u pubertetu . Majka koja nas razumije kao nitko drugi.
Majčino rame je uvijek spremno da se naslonimo i pričamo dok ona strpljivo sluša. Velika je riječ majka. Imam dosta godina i sretna sam da mi je majka još živa pa mogu zvati mama, kako sam je zvala od prvog izgovora kad me naučila da je tako zovem. Svaki puta kad je pozovem osjetim se u pravom smislu djetetom i to je ono lijepo. Oni koji nemaju tu sreču da još uvijek zovnu mama, u duši nose prazninu i jako im je teško ja im poručujem neka tu prazninu popune sjećanjem na osmjeh, riječi i pogled svoje majke jer ona je uvijek s njima u njihovom srcu. Za mene bi bila ruža majčin cvijet ili zapravo neka bude sve cviječe ovog svijeta za nju.

Uspjela sam ! Uz napravljeni kolač od voća,tortu i baklavu, da i skuhan ručak, izvršiti obećano. Puhao je vjetar i koliko sam ga got molila. Stani vjetre pusti me da samo slikam perunike, obečala sam svojim blogerima da ih vide u više boja.Ali ne, on je i dalje puhao.Pa dobro. Vide se boje nisu razmuljane i upoznaj te se bolje!

Stavljam ovaj postav ponovo jer upravo cvatu i probat ču ih slikati drugih boja, pa vam prezentirat.

PERUNIKA

Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Vjerovali su kako se pojavljuje u proljeće kako bi donio kišu, učinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunčevu svjetlost. On ispaljuje svoje munje na Velesa tj. šalje kišu na Zemlju te time donosi plodnost. Perunovo magično oružje su strijele (munje). Povezivan je sa indijskim bogom Parjanyom, bogom vremena, groma i oluje kojeg Rig-Veda spominje kao onog oko kojeg vjetrovi pušu, gromovi pucaju. Parjanya svojim kolima punima vode oblijeće, grmi i svojim sjemenom oplođuje zemlju. Hrvatski naziv perunika dolazi od peruna, boga groma i njegove žene perunike.Vjerovalo se gdje grom boga Peruna udari i duga božice Iris poljubi zemlju izraste perunika i iris svaki puta razlićite boje.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti promovirala je 2000. godine peruniku nacionalnim cvijetom Hrvatske.

Za mene je perunika Hrvatska orhideja, slažete se sa mnom?

NEZABORAVAK

Šumska biljka, voli sjenovito mjesto. Sitni cvjetići nezaboravne plave boje, možda je dobio ime po tome. A možda ga je ubrala djevojka i dala mladiću koji je odlazio na dalek put uz riječi ne zaboravi me. Taj sitan cvijetič jednog je dana mladiću ispao iz knjige i on se sjetio djevojke plavih očiju.



Susret


Vidjeh blistavih očiju par
Taj prekrasan božji dar
Ko biserje bijeli zubi
Senzualna ih usna rubi.
Anđeosko lice bijelo
Skladno gipko tijelo.
Kao svila njene lasi
Cijelost joj figure krasi.
Gledam, divim se liku
Zažmirim, opet vidim sliku
Otvorim oči, budan snim,
Osjećam je bićem svim.
Htjedoh pružiti ruku, milovati,
Bojim se može nestati
Kao iluzija, lijepi san
Što razvedri cijeli mi dan.
Htjedoh bujicom riječi
Produžiti vrijeme sreći,
Zadržati je još barem malo
Toliko mi je do nje stalo.
Plamen se budi u meni
Divim se toj krasnoj ženi
Dugo ću je u srcu nositi,
Da ostane, ću je prositi.
Zauvijek zajedno ćemo biti,
Sreću i ljubav ćemo graditi.

Ž. Zurl

Ljiljan

U narodu je poznat kao simbol nade. U rimsko doba ljiljan je bio simbol nevinosti čistoće duha. Sječama se da sam sa divljenjem gledala ljiljane na oltaru u crkvi, od kud se širio njihov opojan miris. Kad gledate ljiljan ponovo se čudite savršenoj kreativnosti prirode a zašto je tako pogriješila kod čovjeka. Stavit ču danas pjesmu svog zakonitog da upotpuni blog jer danas me nešto nede pisanje.

MOLBA

Zidovi, prazan prostor,
Oko mene noć
Sam, u meni tuga
Bol razdire dušu
Sjećanja,
Sjeta,
čežnja,
Što ostaje iza nas?
Vlažan trag suza
Ispod plavog oka.
Život gubi smisao
Put ostaje bez cilja
Nada za sutra,
To je sjećanje na jučer.
Dali je to stvarno
Što je od svega ostalo
Samo bolno zbogom?
Zbogom, tad moje plavo oko
Zbogom suzo isplakana ??

Ž. Zurl

ĐURĐICA

Mirisni cvijetak bijele boje koji se skriva u širokim listovima. Morala sam razmaknuti jednom rukom listove da bi je mogla slikati. To se najbolje vidi na slici kao da viri pokazujući svoje sitne zvončiće. Djeluje mi stidljivo a ima što pokazati kao djevojčica koja je upravo stasala u djevojku i nije svjesna svoje ljepote. Bjelina njena kao nevinost a raskošni miris mami da je ubereš.


Ljekovita je, teško mi je to napisati i otrovna ali pustimo to onima koji to znaju. Poslije branja obavezno oprati ruke sapunom u toploj vodi a trudnicama se ne preporuča branje đurđica.

GLICINIJA

Wistarija ili u našem narodu glicinija dobila je ime po američkom anatomu iz Filadelfije koji je živo od 1761.-1818. Glicinija je biljka vrlo čvrsta i prodorna. Ako je ikad posadite računajte s tim da je morate krotiti, jer ona če zauzeti područje koje vi i ne želite. Pokriva mjesta koja želite sakriti i uljepšava ih svojim cvjetovima koji znaju doseći duljinu i do dvadesetak centimetara. Ugodnog su mirisa. Gliciniju bi imenovala dobrim menedžerom. Čvrstih je grana i ako nađe dobar potporanj zna se probiti, područje koje zauzme uljepša i stvori ugodnu hladovinu. Ne miruje ide dalje.
Menedžeri uzmite si ju kao simbol svoga rada. (Ali samo ako ste poput nje)


Možda mi se čini, dali je makar imalo uljepšala ovaj zid?

Promesa spoza
Sunčano jutro, nekako je mirno. Pijem posljednji gutljaj kave i promatram vrapčiće kako se tuku za komadić kruha. Dok moj zakoniti spava, razmišljam dali da upalim računalo i posjetim neke blogere ili da uzmem fotič i odem u šetnju. Sunce me zove, ima neku magičnu moč u jutarnje svitanje i naravno izvuče me van. Lagano šetajući udišem miris jorgovana i nekog drugog cvijeća, razmišljajući kako nema bolje terapije od prirodne aromaterapije. Dolazim na šetnicu i ostajem bez daha, naravno ne od napora nego od ljepote. Zelena livada posuta tratinčicama prostrla se predamnom a na nju padaju slapovi, nježnih cvjetića promesa spoze (Obećanje vjenčanje). Izgleda kao mladenkin šlajer i sad mi je jasno zašto je dobila takvo ime. Napravila sam puno fotografija i jako mi je žao što ih ne mogu prikazati u punom sjaju. Ovaj blog ne daje te mogućnosti, možda ipak prepoznate na slici ono pokraj čega u žurbi prolazite pa sad malo zastanete i kažete, obećanje vjenčanje.

Sigurno se pitate šta radi ovo čupavo tu na slici, pa zaslužno je za ovu fotku! Koji puta ga čuvam i tako šetajući se, na veče, otkrijem ovu čaroliju ulične lampe. Zamolila sam svog zakonitog da mi dozvoli da to sve upotpunim sa njegovom pjesmom i moram priznati da sam jako ponosna.

NOVI ZAGREB

Naselje je tužno
Zgrada zgradu stišće
Visoke, sive, štrče ružno
Namjernik konak išće.

Rijedak prozor, svijetlost stana
U parkiću rasklimana klupa,
Kraj nje breza plače sama,
Na asfaltu mlaka mjesec kupa.

Lampa neka gura svijetlost
Kroz smrdljivi smog, pijanac psuje,
Preko mutne usnule rijeke most
Iz daljine tramvaj se čuje.

Depresija asfalta i betona,
Između toga izgužvana trava
Sa neke crkve čuju se zvona
Psssst, tiše, Novi Zagreb spava.

Željko Zurl

Pasiflora
Isusova kruna
Ova lijepa i graciozna biljka kojoj je pradomovina Peru i Brazil, odakle je prenijeta u 17. stoljeću. Ima vrlo zanimljiv cvijet. Pet peludnica predstavlja 5 Kristovih rana, trodijelni tučak 3 čavla, a niti oko prašnika krunu. Zato je u narodu zovu Isusova muka, Isusova kruna, Isusovo cviječe. Svakom cvijetu nastojim dati neku simboliku a ovaj cvijet si je daje sam svojim izgledom. A da upotpunim dojam ima ljekovita svojstva uz svoju neobičnu ljepotu.

Upravo je procvala pa sam je odlučila staviti još jednom, da vam pokažem njenu ljepotu

Aquilegia kitabelii Schott Kitajbelov pakujac (rijetka biljka)Porodica: Ranunculaceae. Temeljem Zakona o zaštiti prirode vrsta je zaštićena 1976.g. na svim prirodnim nalazištima.

Aquilegia kitaibelii, tj. kitajbelov pakujac u čast botaničara P. Kitaibela (1757-1817).


Gledam taj zanimljiv cvijet i svaki puta mu se divim.Cvijet plave boje a podsuknjica bijela .Cvijet roza boje podsuknjica plava ili bijela. Sve moguće kombinacije, a kakvu tek izdržljivost ima. Na djelu napuštene zemlje razmnožile su se Aquilegie i nikako nisu mogle pokazati svu svoju ljepotu jer su ih pred samu cvatnju pokosili. To je trajalo nekoliko godina, dok nije prestalo zanimanje za taj dio zemlje. Naravno da sam se bacila na posao da ih presadim u vrt i one su me nagradile svojom ljepotom .Preporučam ih svakom uzgajivaču. A šta je mistično kod tog cvijeta, pa to što su im haljinice različite. Pozirale su mi, a ja sam to znala iskoristiti.

Dali se upornost isplati?

Odlučila sam da vam napišem povodom prvog maja prigodnu priču. Neče biti o radu , bit će o nevjerojatnoj upornosti jednog cvjetića da preživi pa i mi se borimo da preživimo tu je ta simbolika .Jednog dana sam svoju kalanhoju odlučila riješiti suhih cvjetića i nepažnjom sam odrezala i živuće cvjetiće . A ja sam vam takva, da smatram da su biljke živa biča. Ispričala sam se kalanhoji i živuće cvjetiće sam stavila u tanjurić. Svakodnevno sam dolijevala vodu .To traje već mjesec dana i samo zato što je jedan cvjetić još uvijek živ. Stoji ponosno na na tanjuriču a ispod njega već skoro truli cvjetići. Prkosno pokazuje svoju ljepotu a ja mu se divim svakodnevno i zato sam ga slikala da mu se i vi divite i pozdravite njegovu upornost.

Sretan vam praznik rada !