Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

24 travnja 2007


Tulipan njega

Tulipan je prekrasan cvijet koji nas uveseljava u sunčanim danima proljeća. Proljeće je dosta kišovito ali kiša nikada ne iznenadi tulipan, on zatvori svoje latice. Pa rekla sam vam on je čaša za sunce. Neki tulipani cvatu početkom travnja, neki početkom svibnja a neki koncem svibnja. Pa ako volite tulipane sadite ih tim redom pa će te dulje uživati u njegovom cvijetu. Voli plodno i sunčano tlo. Kada ocvate obavezno odrežite stapke tako da se ne troši energija u stvaranje sjemena nego u debljanje lukovice. Lukovice mogu ostati uzemlji od rujna do prosinca . Moj savjet bi bio da ih u rujnu rasadite da se stignu dobro ukorijeniti. Vole biti posađeni u skupini a to nije loše jer tako izgledaju ljepše kada procvjetaju.

18 travnja 2007




Došao mi je na blog, bloger Jahacapokalipse i postavio pitanje; a kad čes staviti sliku lijepog čovjeka i trandovila?? lijepi čovjek je cvijet ko iz bajke, raste samo u lalalendu heheheheh.

Sipatično i veselo pitanje koje mi je dalo da malo razmislim, dali je čovjek „cvijet“ i to najljepši na ovom svijetu? Kako god željela pozitivno razmišljati nekako ne mogu. Ove sve slike koje ste vidjeli kod mene su slikane iza moje zgrade na dijelu zemljišta koje smo mi stanari pretvorili u mali raj i uživamo u njemu svako slobodno vrijeme. Imamo ježeve, Ptice koje su poslije uređenja jezera bundek kod nas našle drugi dom. Rijetke i zaštićene biljke kao što je jedna od njih tisa, koja može doživjeti tisuću godina. A sada ČOVJEK kako velika riječ. Odlučio je da se tu sagradi vrtić. Nemam ništa protiv vrtića ali oko nas ih ima četiri i nisu puni. Zapravo ljuta sam, zašto da se išta tu gradi ? Treba razmišljati o samom čovjeku. To je zgrada od tristodvadeset i pet stanova pa koliko je to ljudi ? Zar nemaju pravo na malo prirode? Treba razmišljati o životu koji se odvija u tom komadiću zelenila. Da, i tu se živi. Trebali bi samo vidjeti kako pojedine ptice brane svoj teritorij. Dolazi svake godine jato prepelica. Leptiri nas redovno posjete. Ništa neobično nije kada se na većer šećete pa sretnete ježa kako ofira ježinci a to sa drveta promatra sova. Teško mi je kada znam da sam tu nemoćna. Da dobijem na bingu otkupila bi to zemljište od države i stavila veto na njega Za mene je ČOVJEK GENETIČKA POGREŠKA i nikako cvijet.


07 travnja 2007





01 travnja 2007


Japanska dunja

Japanska dunja je skroman grm i uspijeva na siromašnom tlu. Cvate u rano proljeće i to prije nego pokaže listove. Cvjetići se drže u skupinama na samoj grani i čuva ih trnje. Cvijetovi su dugo na granama. Ova godina je iznimna pa je kod mene u cvijetu dva mjeseca i baš me zanima koliko će još dugo trajati. Presađuje se reznicama. Moja japanska dunja svake godine u jesen ima po trideset plodova. Izgledaju kao jabuke jako su tvrdi i trpki. Ne znam dali su jestivi.

Koliko se god trudila nisam našla taj podatak.