Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

22 listopada 2007



Svitalj ----(Koelreuteria paniculata)

Šetajuči danima kasnog ljeta ugledala sam prekrasno drvo okićeno grozdovima srčeka.

Nazvala sam ga drvo ljubavi i nije mi jasno kako ga nisam ranije srela. To drvo zaslužuje svu našu pažnju i zašto ga ne bi svi tako zvali. Porijeklom je iz Kine, Koreje i Japana. Uspijeva na vlažnim mjestima . Ovo kod nas je kultivirano drvo i naraste upola manje. Vjerujte mi kod nas je veliko, i kada si zamislim da je tamo duplo veće mogu si samo zamisliti tu ljepotu.

Prošlo je gotovo godinu dana i ja sam uspjela saznati da ima lijepo ime Svitalj ali za mene će ostati drvo ljubavi, a vama prepuštam na volju.

09 listopada 2007



Listopad, mjesec koji me probudio

Stigao nam je listopad i onako neprimjetno, donio nam u plaštu obojenom duginim bojama skrivenu jesen. Otvorila sam širom prozor udahnula punim plućima, pozdravila sunce skriveno iza magle i pomislila. Pa u tebi je jesen i ti si došla u to doba !? Na trenutak ali samo na trenutak obuzela me žalost za prošlim danima. Jesen, godišnje doba izobilja. Jesen u meni. Suma sumarum moga života. Toliko bogatstva koje sam prikupila i sada mogu dati. Dugine boje širiti oko sebe i uživati u svakom poklonjenjom danu.