Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

30 studenoga 2007



Ovo maleno ljupko biče stalo je i pogledalo me ravno u oči kao da mi želi nešto reći Stigla sam ga samo slikati a onda ga je povukla uzica i čarolija je nestala. Nije humano tako malenog (manji je od mace) voditi na uzici. Ovaj pogled će me pratiti cjeli život jer je zbilja pobudio jedan čudan osjećaj moje nemoći.

Oznake:

0 Comments:

Objavi komentar

<< Home