Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

30 siječnja 2007

Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu.
Doći će vrijeme kad će ljudi ubijanje životinja promatrati istim očima kao i ubojstvo čovjeka.
Onaj tko ne cijeni život nije ga ni zaslužio

Za početak sam vam stavila ovaj napis od Leonarda da Vincija. Iznenađujuće kako pripada i ovom vremenu.
U Damnahuru u podnožju Alpa kraj Torina vrše se pokusi negdje oko dvadeset godina pod napisom
„Tajni život biljaka“. (Kada bi samo mogla tamo otići).Tamo su usavršili aparaturu tako da još bolje mogu pratiti osjete biljaka. Tako biljka prepoznaje onoga tko se brine o njoj da iskazuje zadovoljstvo.Na primjer dođete na ulazna vrata biljka vas osjeti i osjet zadovoljstva vam otvara vrata.Isto tako postavili su jedan staklenik gdje si biljke same pale svjetlo i uzimaju vodu.Pokusima su dokazali da biljke osjete kad jedete salatu, i stavite kuhati jaje ili ubijete muhu. Reagiraju stresno i kao da se onesvijeste i to traje od pola do jednog sata i onda se polako oporavljaju.
Ovo je zbilja fascinantno od sada ću svom cvijeću kod takvog čina pričati da ga neću jesti i da ću ga čuvati. Čitala sam o ženi koja je uzgojila kaktus bez bodlja zato jer ga je svakodnevno uvjeravala da ga ona čuva i da mu bodlje ne trebaju.

U slijedećem nastavku biljke sviraju.

Muškarac je najslabiji kad mu lijepa

žena šapuće da je snažan.

Oznake:

0 Comments:

Objavi komentar

Links to this post:

Stvori vezu

<< Home