Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

23 ožujka 2006




Maćuhica

Bliski srodnik ljubice latinskog imena Viola wittrockiana, vrsta je koja je nastala križanjem divljih vrsta. Viola tricolor, Viola cornuta, Viola lutea i Viola altaica. Ime je dobila po švedskom botaničaru Veitu B. Wittrocku, zaslužnom za njen nastanak.
Nema neku mističnu priću a meni je sama po sebi mistična pošto ima lice i gleda me kad je slikam.

Izabrala sam pjesmu od Matoša, Maćuhica je to zaslužila.

Maćuhica

Oskaru Durru
Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćehica cvate, ali ne miriše—
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.

Antun Gustav Matoš

0 Comments:

Objavi komentar

<< Home