Mak
Kada kažem riječ mak, stvori mi se slika u mislima , žitno polje zlačane boje i kao krv crveni makovi u njemu, kako se skladno njišu na povjetarcu. Promatrala sam mak, kako oslobađa kao od najfinije svile latice i onako izgužvane prepušta ih vjetru i suncu da ih poravna. U prošlosti su ga zvali biljka sreće zbog opijata kojeg ima u sebi, pa stvara kod čovjeka u mislima lažnu ljepotu. Kad ga vidite nemojte ga brati i ta ljepota nije ono što mislite. To je u pjesmici najbolje opisao moj zakoniti još kao dijete. Za mene je mak samo imaginacija.

Mak

U polju je cvao maleni mak
Na njega pogled baca svak'

Dječak ga ubra, život mu ote
Putem izgubi, pola ljepote

Zagreb 1955 Ž. Zurl