Dragi moji blogeri uhvatila me nekakva viroza i iskreno rečeno nemam snage prikupljati informacije o cviječu, pa sam vam stavila jedno divno pismo koje sam našla na blogu Mama Mami i jako me se dojmilo pa ga prnosim sa dužnim poštuvanjem prema pokojnici.
Kad bih ponovo mogla proživjeti život
Autor: Erma Bombeck
21.12.2005
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Kad bih ponovo mogla proživjeti život
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala.
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome tko nas ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
Erma Louise (Harris) Bombeck
(21. 02. 1927. - 22. 04. 1996.)
3 Comments:
At 15/5/06 10:03 PM, Anonimno said…
Jao zelim da sto prije ozdravite pa joj kako viroza sada kada je tako lijepo vrijeme :((( Tekst je predivan, problem je sto mi ljudi ne cijenimo svaki trenutak koji nam je dan, vec prihvacamo zivot zdravo za gotovo, a kasnije nam moze biti zao za propustene trenutke. Znam sto zelite reci za mamu, izgubio sam pred godinu dana strica u 44 godini, da samo znate koliko sam u ovih godinu dana puta pomislio; da sam ga bar zagrlio i popricao sa njim dok se borio sa teskom bolescu. A ne se osjecao onako nelagodno i tuzno pokraj njegova kreveta. Naucit cu iz toga i pricati cesce sa svojim najblizima. Ozdravite brzo Ksenija!!!
At 16/5/06 9:55 AM, Anonimno said…
Zelim ti lijep i ugodan dan... i sama sam bila u toj situaciji, jos uvijek nisam najbolje...ali povremeno se javim, samo se ti odmori i ozdravi, znas da smo mi tu i kad nismo fizicki prisutni. Ako i ne ostavim komentar, znas da te redovno citam, znas da mislim na vas dvoje, eto, nisam ti se ni na onom portalu javila sa odgovorom, ali znam da mi neces zamejriti...
At 17/5/06 2:32 PM, Anonimno said…
Nadam se da ste bolje vec!
Objavi komentar
<< Home