NEZABORAVAK

Šumska biljka, voli sjenovito mjesto. Sitni cvjetići nezaboravne plave boje, možda je dobio ime po tome. A možda ga je ubrala djevojka i dala mladiću koji je odlazio na dalek put uz riječi ne zaboravi me. Taj sitan cvijetič jednog je dana mladiću ispao iz knjige i on se sjetio djevojke plavih očiju.



Susret


Vidjeh blistavih očiju par
Taj prekrasan božji dar
Ko biserje bijeli zubi
Senzualna ih usna rubi.
Anđeosko lice bijelo
Skladno gipko tijelo.
Kao svila njene lasi
Cijelost joj figure krasi.
Gledam, divim se liku
Zažmirim, opet vidim sliku
Otvorim oči, budan snim,
Osjećam je bićem svim.
Htjedoh pružiti ruku, milovati,
Bojim se može nestati
Kao iluzija, lijepi san
Što razvedri cijeli mi dan.
Htjedoh bujicom riječi
Produžiti vrijeme sreći,
Zadržati je još barem malo
Toliko mi je do nje stalo.
Plamen se budi u meni
Divim se toj krasnoj ženi
Dugo ću je u srcu nositi,
Da ostane, ću je prositi.
Zauvijek zajedno ćemo biti,
Sreću i ljubav ćemo graditi.

Ž. Zurl