Danas je majčin dan. Hitjela bi napisati nešto za što nema riječi u našem govoru sve što znam već je istrošeno u mnogim napisima o majkama. Majka koja nas rodi, ljubi svaki dio našeg tijela kad smo bebe. Oprašta svaku glupost koju napravimo u pubertetu . Majka koja nas razumije kao nitko drugi.
Majčino rame je uvijek spremno da se naslonimo i pričamo dok ona strpljivo sluša. Velika je riječ majka. Imam dosta godina i sretna sam da mi je majka još živa pa mogu zvati mama, kako sam je zvala od prvog izgovora kad me naučila da je tako zovem. Svaki puta kad je pozovem osjetim se u pravom smislu djetetom i to je ono lijepo. Oni koji nemaju tu sreču da još uvijek zovnu mama, u duši nose prazninu i jako im je teško ja im poručujem neka tu prazninu popune sjećanjem na osmjeh, riječi i pogled svoje majke jer ona je uvijek s njima u njihovom srcu. Za mene bi bila ruža majčin cvijet ili zapravo neka bude sve cviječe ovog svijeta za nju.