Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

14 svibnja 2006



Danas je majčin dan. Hitjela bi napisati nešto za što nema riječi u našem govoru sve što znam već je istrošeno u mnogim napisima o majkama. Majka koja nas rodi, ljubi svaki dio našeg tijela kad smo bebe. Oprašta svaku glupost koju napravimo u pubertetu . Majka koja nas razumije kao nitko drugi.
Majčino rame je uvijek spremno da se naslonimo i pričamo dok ona strpljivo sluša. Velika je riječ majka. Imam dosta godina i sretna sam da mi je majka još živa pa mogu zvati mama, kako sam je zvala od prvog izgovora kad me naučila da je tako zovem. Svaki puta kad je pozovem osjetim se u pravom smislu djetetom i to je ono lijepo. Oni koji nemaju tu sreču da još uvijek zovnu mama, u duši nose prazninu i jako im je teško ja im poručujem neka tu prazninu popune sjećanjem na osmjeh, riječi i pogled svoje majke jer ona je uvijek s njima u njihovom srcu. Za mene bi bila ruža majčin cvijet ili zapravo neka bude sve cviječe ovog svijeta za nju.

1 Comments:

  • At 15/5/06 11:47 AM, Anonymous Anonimno said…

    A znate kako je nekada ne pokazujemo dovoljno ljubavi upravo onima koji su nam najblize...nekako kao da se to samo po sebi podrazumijeva. Ja mami rijetko kazem neku lijepu rijec, rijetko joj iskazujem koliko ju volim. Mozda nazalost. Ali opet...trebam li ja nekome reci da je sunce na nebu? Mi muski tesko kazemo neke stvari, ali to ne znaci da nije tako. Topli pozdrav Ksenija, i sretan majcin dan (sa zakasnjenjem)!

     

Objavi komentar

<< Home