Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

26 ožujka 2007


Ovo je jučer slikao moj zakoniti (ja nisam imala vremena) Dobro mu ide, zar ne ?

Stanujete kraj prometnice i smeta vam buka ? Priroda se pobrinula da vam pomogne. Postoji biljka koja doslovce guta buku i to cijele godine jer je zimzelena. U Njemačkoj su je prozvali magarče uši i gruda snijega zato jer su joj cvijetovi kao bijela kugla. Počela je cvatnja pa se nadam da ću slikati i cvijet. Listovi su joj dugački, 18 do 25 centimetara, viseći i naborani to se vidi dobro na slici. Pa neka mi netko kaže da se priroda ne brine za nas

22 ožujka 2007

Gavran je ptica kojeg se može naći na sjevernoj polutci pa sve do pustinja u sjevernoj Africi. Gavran spada u pametne ptice i jedina je naša ptica koju možete uspješno naučiti govoriti čak bolje od papige. Gavran je zaljubljenik sjajnih predmeta pa se u njegovom gnijezdu može naći šarenih stakalca, papirića od bombona i izgubljeni zlatni prsten ili lančić. Pošto voli sjajne predmete može se desiti da vam sa stola u vrtu nešto i ukrade. Bolje rečeno uzme jer za njega pojam krađa ništa ne znači. Potpuno je crn pa se upotrebljava uzrečica, crn si kao gavran. Živi u paru doživotno. Još jedno iznenađenje. Gavran je najveća ptica pjevica. Pa onaj ko ju je krstio sa tim da je ptica pjevica ili je slabo čuo ili nema sluha. Spada u rod vrana i na oprezu je isto kao vrana

Poznata je i poema Gavran, američkog književnika Edgara Allana Poa ako niste pročitali ja vam preporučam da si to pročitate.




Ova ruža je za moje pposjetitelje

16 ožujka 2007

SJENICA
Drugi dan poslije smrti moje svekrve stajala sam kraj otvorenog prozora i razgovarala na telefon. Uletjela je sjenica i ispred mog lica lepršajući kao kolibrić cvrkutala. Ostala sam zapanjena i pokušala susjedi opisati šta upravo doživljavam i sama ne vjerujući jer znam koliko su to plašljive ptičice. Kada više nije mogla lepršati na jednom mjestu probala je sletjeti na unutrašnje žaluzine i pošto nije uspjela odletjela je van. To me se toliko dojmilo da ih od tada svake zime hranim. Kupujem lojne kugle i na samom staklu imam vakuumom zalijepljenu hranilicu u koju stavljam sjemenke suncokreta, buće i orahe. Nagrađena sam da se družimo svaki dan uz kavu po zimi a od proljeća do jeseni one čiste moje ruže od uši i voćke od raznih nametnika. Postoji 11 vrsta sjenica a kod mene dolaze plavetne koje ja zovem plava kapica (na glavi imaju plavo obrubljeno sa bijelim) i velike sjenice koja je na slici. Sve su mi drage i sve su jako korisne.

Za ljubitelje mojih slika

02 ožujka 2007

Šetajući šumom uvjerena sam da ste čuli ritmičko udaranje u drvo. Ne znam da li ste probali odgovoriti kucanjem. Ja jesam i zbilja je zanimljivo, jer djetlić i na taj način oglašava da je tu njegov revir. Odgovorit će vam sa svojim kucanjem. Pod mojim prozorom raste ljeska i po zimi dolazi djetlić da ubere koji ne obrani lješnjak. Uzme ga u kljun i odnese do jorgovana pa ga stavi u rašlje i kljuca dok ga ne razbije. Zanimljivo je da se tu stvore sjenice da bi pojele mrvice koje ostanu iza djetlića. A ja uživam uz kavu promatrajući sve to. Pitam se kako to da djetlić ne dobije potres mozga udarajući u drvo. U dvije i pol sekunde udari od 38 do 43 puta .Negdje sam pročitala da je njihova glava tako građena da ima oko kosti „suspenziju“ da amortizira udarac. Sretno im bilo.

Slike su jako loše, vjerujte mi bilo ih je teško slikati . To je slikano sa starim fotićem a djetlić dolazi jako rano kada nema sunca. Jako je plašljiv . To mu nije pomoglo, popapala ga maca i da vam otkrijem pojela je doručak vrijedan 7 200,00 kn . Tolika je kazna ako ubijete ovakvog

djetlića