Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

02 ožujka 2007

Šetajući šumom uvjerena sam da ste čuli ritmičko udaranje u drvo. Ne znam da li ste probali odgovoriti kucanjem. Ja jesam i zbilja je zanimljivo, jer djetlić i na taj način oglašava da je tu njegov revir. Odgovorit će vam sa svojim kucanjem. Pod mojim prozorom raste ljeska i po zimi dolazi djetlić da ubere koji ne obrani lješnjak. Uzme ga u kljun i odnese do jorgovana pa ga stavi u rašlje i kljuca dok ga ne razbije. Zanimljivo je da se tu stvore sjenice da bi pojele mrvice koje ostanu iza djetlića. A ja uživam uz kavu promatrajući sve to. Pitam se kako to da djetlić ne dobije potres mozga udarajući u drvo. U dvije i pol sekunde udari od 38 do 43 puta .Negdje sam pročitala da je njihova glava tako građena da ima oko kosti „suspenziju“ da amortizira udarac. Sretno im bilo.

Slike su jako loše, vjerujte mi bilo ih je teško slikati . To je slikano sa starim fotićem a djetlić dolazi jako rano kada nema sunca. Jako je plašljiv . To mu nije pomoglo, popapala ga maca i da vam otkrijem pojela je doručak vrijedan 7 200,00 kn . Tolika je kazna ako ubijete ovakvog

djetlića






0 Comments:

Objavi komentar

<< Home