SJENICA
Drugi dan poslije smrti moje svekrve stajala sam kraj otvorenog prozora i razgovarala na telefon. Uletjela je sjenica i ispred mog lica lepršajući kao kolibrić cvrkutala. Ostala sam zapanjena i pokušala susjedi opisati šta upravo doživljavam i sama ne vjerujući jer znam koliko su to plašljive ptičice. Kada više nije mogla lepršati na jednom mjestu probala je sletjeti na unutrašnje žaluzine i pošto nije uspjela odletjela je van. To me se toliko dojmilo da ih od tada svake zime hranim. Kupujem lojne kugle i na samom staklu imam vakuumom zalijepljenu hranilicu u koju stavljam sjemenke suncokreta, buće i orahe. Nagrađena sam da se družimo svaki dan uz kavu po zimi a od proljeća do jeseni one čiste moje ruže od uši i voćke od raznih nametnika. Postoji 11 vrsta sjenica a kod mene dolaze plavetne koje ja zovem plava kapica (na glavi imaju plavo obrubljeno sa bijelim) i velike sjenice koja je na slici. Sve su mi drage i sve su jako korisne.

Za ljubitelje mojih slika