Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

30 studenoga 2007



Ovo maleno ljupko biče stalo je i pogledalo me ravno u oči kao da mi želi nešto reći Stigla sam ga samo slikati a onda ga je povukla uzica i čarolija je nestala. Nije humano tako malenog (manji je od mace) voditi na uzici. Ovaj pogled će me pratiti cjeli život jer je zbilja pobudio jedan čudan osjećaj moje nemoći.

Oznake:

12 studenoga 2007

Cvijet mušmule

Malo stablo a ja ga zovem grm i griješim. Porijeklom je iz Male Azije i možemo zahvaliti Rimljanima jer gdje su god dolazili rimski vojnici sadili su mušmulu. Pretpostavljam da su to radili da bi i po zimi imali voćku za jelo. U vrtu je divan ukras kada procvate bijelim cvijetovima a u kasnu jesen njegovi zlaćani plodovi nas upravo mame. To je voće pomalo

zaboravljeno A nekada ga je imala svaka kuća. Kada se pobere sve voće i zaboravimo na berbu onda nam dolazi mušmula. Govorilo se da je najbolja kada je pofuri mraz ili kada joj popada sve lišče. Jede se kada o mekani i mora se paziti da je ne uhvati plijesan. Još nešto pazite koliko je pojedete jer je teško probavljiva i možete dobiti brzo trčanje do nekog mjesta.
Postoji i ukrasna japanska mušmula kojoj plodovi dozrejvaju u rano proljeće i kažu da su osvježavajuće ukusni. Zapravo japanska mušmula je ukrasna nešpola. Ali o tome drugom prilikom

Plod mušmule

04 studenoga 2007




Kesten pitomi

Suvišno je nadugo predstavljat ovog ponositog rođaka hrasta i bukve koji raste u šumama koje imaju kiselo tlo. Njegovi veliki nazubljeni listovi i bodljikave čahure u kojima se nalaze obično po dva kestena mahagonijeve boje. Možda će vam biti čudno ali to drvo nema ništa sa drvetom kojeg mi zovemo divlji kesten. Kesten je drvo velikog obujma, robusne krošnje i obilnog rađanja. Naraste 15 do 20 metara visoko i u većini slučajeva dostiže duboku starost.

Našla sam podatak o pitomom kestenu navodno starom 4000 godina iz okolice Etne na Siciliji, glasovit je po svom opsegu (više od 50 metara). U svoju šupljinu od truleži stabla može primiti do sto konja. Pitomi kesten prastaro je kulturno dobro. On je element tercijarne flore, a očuvao se kroz ledeno doba do danas. Pitomi kesten danas u Hrvatskoj raste na Medvednici zajedno sa hrastom kitnjakom. Ima ga bezbroj tipova a nama najpoznatiji su Lovranski maroni koji rastu duž Kvarnera i na nekim otocima. Pitomi kesten je izvrsna hrana visoke kalorične vrijednosti. Zbog vrijednih plodova ga ubrajamo u voćke a zbog mjesta rasta u šumsko dreče. Kesten najkvalitetnijih.je ljekovito drvo a u industriji se smatra kao jedno od naj kvalitetnijih

Oznake: