Došao mi je na blog, bloger Jahacapokalipse i postavio pitanje; a kad čes
staviti sliku lijepog čovjeka i trandovila?? lijepi čovjek je cvijet ko iz
bajke, raste samo u lalalendu heheheheh.
Sipatično i veselo pitanje koje mi je dalo da malo razmislim, dali je
čovjek „cvijet“ i to najljepši na ovom svijetu? Kako god željela pozitivno
razmišljati nekako ne mogu. Ove sve slike koje ste vidjeli kod mene su
slikane iza moje zgrade na dijelu zemljišta koje smo
mi stanari pretvorili u mali raj i uživamo u njemu svako slobodno vrijeme.
Imamo ježeve, Ptice koje su poslije uređenja jezera bundek kod nas našle
drugi dom. Rijetke i zaštićene biljke kao što je jedna od njih tisa, koja
može doživjeti tisuću godina. A sada ČOVJEK kako velika riječ. Odlučio je da
se tu sagradi vrtić. Nemam ništa protiv vrtića ali oko nas ih ima četiri i nisu puni. Zapravo
ljuta sam, zašto da se išta tu gradi ? Treba razmišljati o samom čovjeku. To
je zgrada od tristodvadeset i pet stanova pa koliko je to ljudi ? Zar nemaju
pravo na malo prirode? Treba razmišljati o životu koji se odvija u tom
komadiću zelenila. Da, i tu se živi. Trebali bi samo vidjeti kako pojedine
ptice brane svoj teritorij. Dolazi svake godine jato
prepelica. Leptiri nas redovno posjete. Ništa neobično nije kada se na većer
šećete pa sretnete ježa kako ofira ježinci a to sa drveta promatra sova.
Teško mi je kada znam da sam tu nemoćna. Da dobijem na bingu otkupila bi to
zemljište od države i stavila veto na njega Za mene je ČOVJEK GENETIČKA POGREŠKA i nikako cvijet.