Promesa spoza
Sunčano jutro, nekako je mirno. Pijem posljednji gutljaj kave i promatram vrapčiće kako se tuku za komadić kruha. Dok moj zakoniti spava, razmišljam dali da upalim računalo i posjetim neke blogere ili da uzmem fotič i odem u šetnju. Sunce me zove, ima neku magičnu moč u jutarnje svitanje i naravno izvuče me van. Lagano šetajući udišem miris jorgovana i nekog drugog cvijeća, razmišljajući kako nema bolje terapije od prirodne aromaterapije. Dolazim na šetnicu i ostajem bez daha, naravno ne od napora nego od ljepote. Zelena livada posuta tratinčicama prostrla se predamnom a na nju padaju slapovi, nježnih cvjetića promesa spoze (Obećanje vjenčanje). Izgleda kao mladenkin šlajer i sad mi je jasno zašto je dobila takvo ime. Napravila sam puno fotografija i jako mi je žao što ih ne mogu prikazati u punom sjaju. Ovaj blog ne daje te mogućnosti, možda ipak prepoznate na slici ono pokraj čega u žurbi prolazite pa sad malo zastanete i kažete, obećanje vjenčanje.