Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

11 rujna 2006

H O Y A CARNOSA




Hoja—voštani cvijet
Bilo je to davno pa ipak neću reći preko sedam gora , bilo je to u Slavoniji .
bila sam u posjeti jednoj familiji na velikom imanju Ulazimo u prostrano predvorje u staklu .Na sredini stari hrastov stol a na njemu raspucana velika tegla sva omotana u žicu da se ne raspadne. Zastala sam pred tom teglom bez riječi ne vjerujući svojim očima gledajući u cvijet koji je virio ispod lišća punog prašine i paučine. Cvijet kao da je načinjen od voska presvučen tankim plišom tako pravilnog oblika lagano roskast sa kapljicom nektara koji miriše tako ugodno. Stajala sam tako opčinjena da nisam ni primijetila da su moji domaćini nastavili put prema blagovaoni. Taj cvijet me pratio sve ove godine. Kad sam doputovala u Zagreb nitko mi nije znao reći gdje da ga nabavim pa sam otišla u botanički vrt i dobila sadnicu. Nije mi uspjela jer je tamo rasla u vlažnoj klimi koju ja nisam mogla imati. Prošle su godine uspjela sam nabaviti drugu koju sam nakon nekoliko godina poklonila svojoj kćerki i tamo je propala. Kupila sam je opet i nakon nekoliko godina otišla na godišnji i kad sam se vratila ostalo je vrlo malo od nje samo toliko da imam pelcer jer je susjeda mislila da voli vodu a ja kao da to neznam. Taj pelcer je izrastao u divnu hoju i morala sam je dati mami sa obećanjem kad dobijem stan da ču je uzeti. Potrajalo je to i mama ju je dala mojoj kćeri i završila je kako je završila. Nabavila sam opet pelcer i on je lijepo rastao, imam i stan ali došao je godišnji i ja je dajem jednoj rođaki na čuvanje koja jako voli cviječe, kod nje uspijeva ne uzimam je natrag kao nabavit ču si ja drugu kad se njoj baš tako sviđa i prolaze godine zove ona mene dođi vidjet kako je ovo divan cvijet, nisam znala da tako nešto postoji. Hoja cvate nakon šest godina a ponekad i više ako se je presadi u veću teglu. Rođaka se baš selila u veći stan i hoja je završila na balkonu sva u cvijetu. Kao za inat zahladilo je i počela je kiša sa vjetrom. Gledam je sva u kapljicama nektara kao da plače a meni se grlo steglo boli me i pokušavam rođaki objasniti kako joj nije dobro na balkonu, ne dolazi to do nje pa naravno ni sama ne zna kuda će sa tim svim stvarima po stanu. Punim kutijama i djecom koja pitaju mama gdje mi je …… Pa to je samo cvijet. Molit ču je pelcer pa makar mi izgleda nije suđena probat ču opet, jer sam izgleda zaljubljena u taj cvijet
.

7 Comments:

  • At 12/9/06 10:50 AM, Anonymous mirisdunje said…

    kod nas ga zovu"vostane suzice" dobila asm ga na poklon od jedne drage bakice iz Cavtata i tako su lijepe i nijezne...lijep ti i uspjesan dan zelim....

     
  • At 12/9/06 1:39 PM, Blogger Ksenija said…

    mirisdunje, baš mi je drago da i ti imaš hoju, pa sada znaš točno o ćemu pišem. Kod mene su dunje počele padati sa stabla ima ih tako velikih da nemogu vjerovati da plod može tako narasti slikala sam ih neznam več po koji put.Hvala ti na posjeti.

     
  • At 12/9/06 6:49 PM, Anonymous cvjetak said…

    znaš meni se čini da ponekad kad baš nešto tako jako želimo uvijek nam zbog nekog razloga stalno izmiče (meni je bar tako)...

     
  • At 12/9/06 9:35 PM, Blogger Ksenija said…

    Cvijetak, i meni se to kroz život dešava.Takav nam je horoskop. hvala na posjeti.

     
  • At 14/9/06 12:01 AM, Anonymous Svant said…

    I ja imam stanovitih problema sa pojedinim vrstama "koje mi nisu suđene". No koliko god je važno ne odustajati jednako je važno i ne forsirati! Sa "zazubicama" čovjek si ne može pomoći ali uvijek može veseliti se u onoj ljepoti koju je "posudio" na čuvanje, njegu i divljenje! (ovo nije kritika već samo podsjetnik, ma znaš ti to...)

     
  • At 14/9/06 1:03 PM, Blogger Ksenija said…

    Svant u pravu si ništa u životu ne treba forsirati.Vrijeme radi za nas samo treba biti strpljiv i sve se počne riješavati. Pišem to iz vlastitog iskustva. To kako sam postupila u onom vremenu tako je trebalo i biti a sada imam samo uspomene kojih se ipak lijepo sjetiti.Hvala na posjeti

     
  • At 21/9/06 9:25 AM, Blogger Siscijanka iz drevne Siscije said…

    imam to, al je u posljednjih 5 godina procvala samo jednom

     

Objavi komentar

Links to this post:

Stvori vezu

<< Home