Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

16 ožujka 2007

SJENICA
Drugi dan poslije smrti moje svekrve stajala sam kraj otvorenog prozora i razgovarala na telefon. Uletjela je sjenica i ispred mog lica lepršajući kao kolibrić cvrkutala. Ostala sam zapanjena i pokušala susjedi opisati šta upravo doživljavam i sama ne vjerujući jer znam koliko su to plašljive ptičice. Kada više nije mogla lepršati na jednom mjestu probala je sletjeti na unutrašnje žaluzine i pošto nije uspjela odletjela je van. To me se toliko dojmilo da ih od tada svake zime hranim. Kupujem lojne kugle i na samom staklu imam vakuumom zalijepljenu hranilicu u koju stavljam sjemenke suncokreta, buće i orahe. Nagrađena sam da se družimo svaki dan uz kavu po zimi a od proljeća do jeseni one čiste moje ruže od uši i voćke od raznih nametnika. Postoji 11 vrsta sjenica a kod mene dolaze plavetne koje ja zovem plava kapica (na glavi imaju plavo obrubljeno sa bijelim) i velike sjenice koja je na slici. Sve su mi drage i sve su jako korisne.

Za ljubitelje mojih slika

1 Comments:

  • At 4/4/07 2:18 PM, Anonymous Dorica said…

    Jeli ruža za mene?Jeli,jeli?
    Ako nije onda ništa ,ali ako je napiši mi to na blog!!!Reci mi,reci mi reci,reci,reci,reci!!!




    puno pusa Dorica i Tinica!!

     

Objavi komentar

<< Home