Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

18 travnja 2007




Došao mi je na blog, bloger Jahacapokalipse i postavio pitanje; a kad čes staviti sliku lijepog čovjeka i trandovila?? lijepi čovjek je cvijet ko iz bajke, raste samo u lalalendu heheheheh.

Sipatično i veselo pitanje koje mi je dalo da malo razmislim, dali je čovjek „cvijet“ i to najljepši na ovom svijetu? Kako god željela pozitivno razmišljati nekako ne mogu. Ove sve slike koje ste vidjeli kod mene su slikane iza moje zgrade na dijelu zemljišta koje smo mi stanari pretvorili u mali raj i uživamo u njemu svako slobodno vrijeme. Imamo ježeve, Ptice koje su poslije uređenja jezera bundek kod nas našle drugi dom. Rijetke i zaštićene biljke kao što je jedna od njih tisa, koja može doživjeti tisuću godina. A sada ČOVJEK kako velika riječ. Odlučio je da se tu sagradi vrtić. Nemam ništa protiv vrtića ali oko nas ih ima četiri i nisu puni. Zapravo ljuta sam, zašto da se išta tu gradi ? Treba razmišljati o samom čovjeku. To je zgrada od tristodvadeset i pet stanova pa koliko je to ljudi ? Zar nemaju pravo na malo prirode? Treba razmišljati o životu koji se odvija u tom komadiću zelenila. Da, i tu se živi. Trebali bi samo vidjeti kako pojedine ptice brane svoj teritorij. Dolazi svake godine jato prepelica. Leptiri nas redovno posjete. Ništa neobično nije kada se na većer šećete pa sretnete ježa kako ofira ježinci a to sa drveta promatra sova. Teško mi je kada znam da sam tu nemoćna. Da dobijem na bingu otkupila bi to zemljište od države i stavila veto na njega Za mene je ČOVJEK GENETIČKA POGREŠKA i nikako cvijet.


0 Comments:

Objavi komentar

<< Home