Siječanj
danima već
pokušavamo
dotaknuti riječi
hladne se paučine
splele oko usana
prašina
pritisla slova
zatečeni
iskušavamo
knjige strunule po policama
podove smekšala vlaga
pa i drugi znaci
trebalo bi kažeš
sve to zaustaviti
razbiti
iako se odjeća raspala
na nama
dronjci otkrili rane
psi se umiljavali
oštrih pogleda razjedali mravi
iznutra
riječi podgrizala studen
kao da ništa nije uz nas
kao da nikad nećemo ojačati
podići lice s tla
rasaniti san
koji nas zadržava
Andrijana Škunca
Samo sam joj poklonila ružu iz svog vrta.
2 Comments:
At 27/3/06 4:43 PM, Anonimno said…
prelijep poklon, uz pjesmu....ugodan ti dan zelim...
At 27/3/06 10:45 PM, Ksenija said…
Drago mi je da ti se sviđa ti si mi za sada jedini kritičar hvala ti
Objavi komentar
<< Home