JEŽ II

Nekako sam u žurbi pripremala svom zakonitom doručak , dok je on još čvrsto spavao.
Bože kako sam bila znatiželjna, gdje je moj ježurka kako je proveo noć, dali još broji ježeve dane.
Padala je kiša sve je mokro dali je mogao doći do kakvog zaklona. Našla sam ga kako leži na mokroj travi kao da je u udobnom gnijezdu i spava nadam se mirnim snom. Razmišljala sam da ga uzmem i stavim negdje na suho. Imam li ja pravo da ga plašim? Ne nemam, ovakvom kakav je ne treba mu i strah. Zato sam našla koru drveta i nešto grančica pa ga natkrila da barem kiša ne pada po njemu. Na slici se to lijepo vidi. Popodne ga više nije bilo, nazvala sam susjedu i pitala je dali je to sve maknula. Odgovor je bio da to ne može biti tamo i da ga je stavila u rupu, a zapravo to je kao kanal između njezinog djela vrta i puta. I tako u mojem raju ima zloće . Žalosna sam, ne mogu prihvatit objašnjenje da tamo smeta i da je on samo životinja kojoj je to sudbina. Zašto mu ne bi bila sudbina da se diskretno netko pobrine za njega.



Dobila sam odgovor od svoje susjede na protesno pisanje o ježu i prenosim ga u cjelosti,

Možda sam u krivu i ako jesam molim da mi se oprosti. Ali nekako je predugo trajalo da se smisli izgovor. Neka barem je ježu sada bolje i ja sam sada sretna i zadovoljna.

DRAGA KSENIJA

Zbog sjećanja na priču o ježu kojeg su "dobra dječica" zatukla kamenom pred tvojim očima sklonila sam jednog ježa u rupu gdje neće biti takoi zložen pogledu. Nadam se da će mu novi dom odgovarati i da će ga prihvatiti, a možda ćeš onda i ti. Ili ako je star i bolestan da će umrijeti u miru. A ti se ponovo ljutiš na mene, zbog ježa? Kad bi barem tu ljutnju transformirala u nešto korisno! NEVENKA