JARILO Personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama.

Razmišljala sam koji cvijet da stavim danas i dolaskom iz vrta gdje me općinilo proljeće ovo je bio naj izbor.Probudila sam se u kišno jutro i ne razmišljajući da je to dobro za zemlju, pročitala sam pjesmu na blogu , „ Mirisni tragovi u meni „ tražeći raspoloženje. Kako je to bilo sebično! Shvatila sam kad je sunce pustilo svoje zrake po vrtu. Ljudi znaju reći; Gleda kako trava raste. Ima istine u tome. Ja sam gledala kako cvijeće raste. Narcise su stidljivo pokazale svoje glavice i raširile suknjice na suncu diveći se svojoj ljepoti a ljubičica samo što nije otvorila latice. Znam iznenadit će me sutra ujutro svojom mirisnom ljepotom. Šafran i jaglac sam ubrala za Vas