Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

10 svibnja 2006



Ljiljan

U narodu je poznat kao simbol nade. U rimsko doba ljiljan je bio simbol nevinosti čistoće duha. Sječama se da sam sa divljenjem gledala ljiljane na oltaru u crkvi, od kud se širio njihov opojan miris. Kad gledate ljiljan ponovo se čudite savršenoj kreativnosti prirode a zašto je tako pogriješila kod čovjeka. Stavit ču danas pjesmu svog zakonitog da upotpuni blog jer danas me nešto nede pisanje.

MOLBA

Zidovi, prazan prostor,
Oko mene noć
Sam, u meni tuga
Bol razdire dušu
Sjećanja,
Sjeta,
čežnja,
Što ostaje iza nas?
Vlažan trag suza
Ispod plavog oka.
Život gubi smisao
Put ostaje bez cilja
Nada za sutra,
To je sjećanje na jučer.
Dali je to stvarno
Što je od svega ostalo
Samo bolno zbogom?
Zbogom, tad moje plavo oko
Zbogom suzo isplakana ??

Ž. Zurl

1 Comments:

  • At 11/5/06 12:21 PM, Anonymous mirisdunje said…

    Lijepa slika, lijepa pjesma....Lijepi su liljani, narocito ovi i bijeli....Jucer sam procitala komentar, nadam se samo da nije netko od blize rodbine, u svakom slucaju, iskrena sucut...

     

Objavi komentar

Links to this post:

Stvori vezu

<< Home