Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

06 svibnja 2006







Promesa spoza
Sunčano jutro, nekako je mirno. Pijem posljednji gutljaj kave i promatram vrapčiće kako se tuku za komadić kruha. Dok moj zakoniti spava, razmišljam dali da upalim računalo i posjetim neke blogere ili da uzmem fotič i odem u šetnju. Sunce me zove, ima neku magičnu moč u jutarnje svitanje i naravno izvuče me van. Lagano šetajući udišem miris jorgovana i nekog drugog cvijeća, razmišljajući kako nema bolje terapije od prirodne aromaterapije. Dolazim na šetnicu i ostajem bez daha, naravno ne od napora nego od ljepote. Zelena livada posuta tratinčicama prostrla se predamnom a na nju padaju slapovi, nježnih cvjetića promesa spoze (Obećanje vjenčanje). Izgleda kao mladenkin šlajer i sad mi je jasno zašto je dobila takvo ime. Napravila sam puno fotografija i jako mi je žao što ih ne mogu prikazati u punom sjaju. Ovaj blog ne daje te mogućnosti, možda ipak prepoznate na slici ono pokraj čega u žurbi prolazite pa sad malo zastanete i kažete, obećanje vjenčanje.

1 Comments:

  • At 8/5/06 1:11 PM, Anonymous Extion said…

    Ah danas mi je rijec vjencanje najdalji pojam u zivotu ali tko zna, mozda sutra vise nece biti....nadam se da nece...pomalo tuzan osmjeh saljem, pozdrav i ugodan dan zelim!

     

Objavi komentar

Links to this post:

Stvori vezu

<< Home