ZVONČIKA

Kad sam slikala ovaj cvijet nisam znala koliko je skroman, treba mu malo zemlje i koji kamen da ga pridrži kada puhne vjetar. Uporan da uspije tamo gdje uspijeva malo koji cvijt i naravno tvrdoglav, voli mijesto tamo gdje je niknuo. Svojom plavom bojom na velikim visinama ukrašava južnu stranu Velebita Tiho zvoneči samo da on čuje melodiju svog života. Usvojit ču ovaj cvijet jer oponaša moj karakter

Buđenje

Poslije lijepog sna, buđenje
Susret sa zbiljom, čuđenje.

Zašto su lijepi snovi neostvarivi
Zašto se ovako razočaran život živi.

Živim ga zato jer nemam kud
Prihvatit moram svoj usud

Ma kako težak il tužan bio,
Baš sam sretan, samo sam snio

Prihvaćam ga takvog kakav je
Živim ga dalje i to je sve.

Dali sam sanjao da sanjam san?

Željko Zurl