Č U V A R K U Ć A

– latinski naziv sempervivum tectorum

Zanimljiv je narodni naziv po kojem se vidi za šta im je sve služio, pa tako su ga zvali, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara. Sva narodna imena ove biljke vezana su za život i zdravlje: uzludobar, ozluživ, podsiluživ, vazdaživ Sjećam se da je moja mama jednom čovjeku izliječila kroničnu upalu uha kapajući mu sok od te biljke. Pamtim da sam ga viđala kod tete koja je živjela na selu i držala ga na krovu svinjca da bi joj bio uvijek dostupan.
. Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kućom. Zanimljivo je i to da su smatrali da čuva od udara groma i ja im vjerujem. Visi mi na prozoru i vjerujte mi na riječ još mi nije udario grom. (Ha, ha, ha. ) Kažu da se nije dobro zareći, nadam se da se nisam. Kad me boli uho ja si nakapam njegovog soka i bol prođe. Dobro ga je ponekad pojesti zdravlja radi. Čuvarkuća sadrži: jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke. Kad sam saznala šta sve sadrži razmišljam da ga i pojedem samo me smeta u sadržaju sluz. Još nešto važno meni je divan ukras, a kad odem i na mjesec dana ne moram se brinuti tko će ga zalijevati, ja ga nikad ne zalijevam. Zar nije divan, ništa ne traži a puno daje.

Dragi moji prijatelji, hvala na strpljenju i na svkoj posjeti mog bloga

Ksenija