Ksenija

Živim u urbanoj sredini, na sreću ima dosta prirode. Kad sam otišla u mirovinu otkrila sam digitalni fotoaparat i kako je divno da mogu slikati prirodu. Na žalost već sam jedan fotić istrošila i nadam se da ću nekako doči do drugog. Ovaj sam blog otvorila da podijelim slike sa vama i isto tako neka svoja razmišljanja. Ono šta je lijepo meni ne mora biti vama pa možete biti i strogi u kritici. Ovo što sam slikala nije profi a nisam ni ja.

10 studenoga 2006
















Oleandar

Oleandar je za mene uvijek bio nekako u prolazu i kad bolje razmislim mi smo se sretali negdje na moru. Zapravo je zaštitni znak primorskih krajeva. Onako uspravan guste krošnje i u skupinama svih boja rastućih cvjetova. Možda me je ipak privukao svojim izgledom. Dosta je zahtjevan ako ga želite vidjeti u svoj njegovoj ljepoti. Zahtjeva puno sunca u punom smislu riječi. Jako je žedan po vrućini i potrebno mu je dosta vode. Godi mu prskanje po lišću i čuvanje po zimi od smrzavanja. Sve u svemu pazi mazi, pa ljepotom ću da te nagradim.

------------------------------------------------------------------------------------------------------
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Citat iz knjige
Ah, te supruge

Čovjek koji nije svijestan svojih
nedostataka, vjereojatno ne
sluša što mu žena govori

1 Comments:

  • At 11/11/06 8:06 PM, Anonymous Anonimno said…

    Imam ga u vrtu pred zgradom u kojoj sam zivjela kao dijete, ogroman je, svako ljeto cini se da ej sve veci i veci...jesi li znala da zna svojim korijenom podici asfalt, da bi dosao do vode...to je uradio ovaj "nas"...i negdje sam citala da nije bas zdrav...

    evo, olako prizdravljam, jos me sve boli, ali malo tipkam, pa malo odmorim...ugodnu ti vecer i ostatak vikenda zelim...

     

Objavi komentar

<< Home