Došli su dani kada se prisjećamo naših najmilijih koji više nisu među nama. Dušni dan 2.studenog počeo se obilježavati od početka 11. stoljeća Dan kada se prisjećamo naših najmilijih kojih više nema . To je dan štovanja mrtvih. Hoćeš nećeš budi razmišljanje o prošlosti. Pa i smisao ovog blagdana je da se mislima približimo onima koji su otišli. Sjednimo ovih dana sa svojom familijom i sjetimo se onih kojih nema . Izvadimo fotografije iz kutije na kojoj se sigurno nakupila prašina. Sjetimo se smiješnih situacija koje smo dijelili zajedno. Probajmo se sjetiti i savjeta ako ih je bilo. Možda smo zajedno pjevali ili bili ljubomorni.Jednostavno pričajmo doživljaje i tada ćemo biti opet zajedno i shvatit da su oni i dalje u našim srcima i mislima.

Vjernici, upalimo svijeće i pomolimo se za naše najmilije.

Krizantema – cvijet ljubavi i poštovanja.

Uvriježeno je da krizantema svojim nježnim laticama ukrašava grobove naših najmilijih zato jer je cvijet jeseni. Drugima je draže mišljenje da je krizantema cvijet ljubavi i poštovanja prema onima kojih više nema. To su joj dodijelili u Belgiji i Austriji. Drugdje u svijetu smatraju je cvijetom radosti i dugovječnosti. Kinezi su je otkrili još u 15. stoljeću prije Krista i strogo čuvali znanje o njenoj ljekovitosti. U Japanu su tek u 8. stoljeću upoznali krizantemu i zaljubili se u taj cvijet.
Krizantema u Japanu postaje nacijonalni cvijet i kraljevska obitelj ga stavlja na svoj pečat. Vremenom postaje glavnim motivom prestižnog odličja viteza, koje i danas dodjeljuje car Akahito
Čim je uzgojeno 16 vrsta postala je ponos mnogih vrtlara. Ona je inspiracija pjesnicima, slikarima koji je stavljaju na porculan a meni najljepše na svilu.

Još zanimljivosti u nastavku.


Citat iz knjige.
Ah, te supruge.

Brak je najveća sreća
na svijetu ako je zasnovan
na potpunom razumjevanju

Krizantema- biljka iz prošlosti za budućnost

Dolazi dan kada se sjećamo naših najmilijih kojih više nema. Dani su i cvjeta krizanteme. Nisam bila ni svjesna kakvu važnost je imao taj cvijet kroz povijest.

Dalmatinska krizantema. Biljka iz prošlosti za budućnost. Mi smo je doma skoro zaboravili a svijet vidi u njoj ključ zdrave budućnosti. Samljevena krizantema ili buhač uništava sve biljne i životinjske nametnike. Brzo se razgrađuje bez ikakvog štetnog učinka na toplokrvna stvorenja i ne ostavlja nikakav trag u tlu. Pitam se pa zašto se čeka, Treba je pustiti da raste. Ne zahtjeva zalijevanje nikakvu zaštitu od nametnika jer se sama brani. Treba je samo pobrati i načiniti prah a mi ga uvozimo u velikim količinama. Želimo li se baviti ekološkim uzgojem zdrave hrane trebat će nam dalmatinska krizantema (buhač).Dalmacija u proizvodnji buhača je dominirala do Prvog Svjetskog Rata, a nakon toga dominaciju preuzima Japan.

Slijedi krizantema cvijet ljubavi i poštovanja.

Citat iz knjige.

Ah, te supruge

Brak je zajednica u kojoj

dvoje ljudi prihvaća

međusobno

mijenjanje navika.

Kivi

Odlučila sam da vam pišem o kiviju jer ga sada im u trgovinama i treba učvrstiti imunitet.

Kivi je biljka penjačica, a naziv je dobo po ptici kivi sa Novog Zelanda. Uzgaja se slično kao vinova loza. Moja rođaka ima kivi kao brajdu za hladovinu i divno je sjediti kad vam kivi visi nad glavom.

U cilju prirodnog odupiranja zimskim virozama, pravo je vrijeme za kivi. Sinonim za ovo tropsko voče je „kineski ogrozd“ a konzumira ga se kada omekša. U hladnjaku može stajati do tri tjedna.

Pošto kivi sadrži enzime dobar je za omekšavanje mesa. Obložite meso sa ploškama kivija i za

dvadeset minuta meso je spremo za roštilj. Pripremimo se na dolazak gripe i jedite kivi jer ima više vitamina c od limuna. Tri kivija dnevno reduciraju gustoću i sprečavaju grušanje krvi, odstranjuju povišene masnoće (kolesterol trigliceride) te pomažu u liječenju kardiovaskularnih bolesti.

Priroda nam je velikodušno stavila na stol lijek u svom pakovanju. Mi se trebamo samo poslužiti

Mala knjiga citata----Prepisat ču vam meni najbolje


AH, TE
SUPRUGE :

Ljubav je predivna priča,a brak
je njezina ekranizacija.

Laburnum anagyroides

Bila sam na izletu i privuklo me drvo sa neobičnim cvjetovima koji su visjeli kao da ih je nečija ruka povješala kao ukras. Saznala sam da se zove zlatna kiša. Priznajem da ima prikladno ime. Zovu ga još i zanovijet pa me podsjeća na ono baš si zanovijetalo. Ako ikada ugledate takvo drvo ne berite cvjetove i ne dirajte njegove grane sve je otrovno. Priznajte našlo je način da se obrani od šetača u prirodi.

Kerrija japonica

Želja mi je da vas upoznam sa jednom biljkom koja se prilagodila ja mislim među prvima na zagađenu klimu oko nas. Može rasti na samom raskršću ako ima sunca..Pogodna je da raste uz same ograde ne smeta je prašina sa ceste. Raste u širinu i to do visine 1,5 m. Kad sam prvi puta vidjela tu biljku bio je Uskrs i njezini cvijetovi žute boje podsjetili su me na žumanca i pomislila sam kako cvate baš u prikladno vrijeme. Podaci govore da cvijeta od svibnja do rujna i da je najduže cvatuća biljka. Ja bi rekla od travnja jer pratim već nekoliko godina početak njene cvatnje. Vjerojatno ovisi o meteorološkim uvjetima. Da zaključim ta biljka je naučila kao se boriti sa zagađenim zrakom. Kad bi barem nas mogla naučiti. Mene to plaši. A vas ?

Mali poletarci, nadam se da ih niste zaboravili sasvim dobro napreduju i imaju sreće služi ih dobro vrijeme.

Dio II

Nastavak drugi i gotovo sa mojim ptičicama, Ako se pojavi koja nova svakako ču je slikati i upoznat vas sa njom. UH, skoro sam zaboravila kupila sam novi fotič i sada moram učiti. Za probu sam slikala sada već poletarce u gnijezdu koji dobro napreduju i zato sam jako sretna.

Spuste se i vrane ali drže se podaleko od nas gledajući sa nepovjerenjem. Jednu veće sam slušala čudan zvuk koji se širio po vrtu. Najprije je zvuk podsjećao kao da mali psić plače pa onda kao da cvili ljuljačka. Uzela sam bateriju i uputila se sa svojim suđenim u potragu. Našli smo ćuka. Veselju nije bilo kraja. Redovno nam dolaze na pašu prepelice i to cijelo jato, nešto čupkaju preokreću lišče i dobro se hrane, zapravo tako dobro da zbunjuju vrapce koji dolete misleći da tu ima nešto za njih i zbunjeno trčkaraju od jedne zebe prema drugoj.

Vjerujte mi uživam cijele godine u ptičicama. Jedina mi je briga da imaju vode po ljeti i zimi. Da zaboravila sam brinem se i za sjenice kad je jako niska temperatura. Možda će doći dani kad ču moći kupiti bolji fotić i slikati ptičice kao i sada cviječe pa da uživamo zajedno. Ima i ježeva koje srećem na veće u šetnji vrtom. Ali to je druga priča ni malo lijepa pa neznam da bi je trebalo pisati. Kada budete roditelji i vi koji ste sada objasnite djeci kako izgleda jež i kako je koristan u lancu života. Voljela bi da ne dolazi do zabune pa da ta draga stvorenja žive na miru svoj noćni život.

Fotografije nisu nešto i fotič isto pa mi ne zamjerite.
Kupila sam jučer drugi samo čekam ptičice da mi poziraju.

Razmišljala sam kada sam već pisala o grlicama, ne bi bilo pošteno da vas ne upoznam koje još ptičice žive u mojem raju. Samo jedna napomena . Živim u Novom Zagrebu i zamislite za sada je taj raj nedirnut. Nalazi se između frekventne prometnice i zgrade u kojoj i ja živim a ima 321 stan.

Uspjela sam prepoznati: Palčića sitnog, pa izgleda mi kao mala loptica. Žuna koja mi redovno dolazi na lješnjak A kad ga nema na drvetu uvijek se nađe koji kod mene. Kad nađe lješnjak odnese ga do jorgovana i stavi u rašlje grana pa počne sa ritmičkim kljucanjem dok ne dopre do mekanog djela. Interesantno je da to sjenice prate sa zanimanjem jer znaju da će se i za njih naći mrvica. Zeba divnih boja, potrošila sam sate i sate da je nađem na internetu, naravno nisam znala pod kojim imenom da je tražim. Sjenice, mislim da svi poznajete te živahne i jako korisne ptičice u našim vrtovima. Po zimi im se odužim tako da im vješam lojne kugle na drveće. Dolaze mi dvije vrste sjenica. One sitnije građe imaju „plavu kapicu“ i makar su u manjini uspijevaju se izboriti za svoju lojnu kuglu. Svrake sa svojim divnim crno bijelim perjem koje se presijava na suncu. Uveseljavaju me svojom igrom lova na mačke. Nasmijala sam se do suza kad se spustila sa drveta kao borbeni avion u brzom pikiranju udarila macu po glavi i to završila u još bržem uzletu na drvo. Fantastične su kada nađu tvrdi komad kruha i stave u vodu da se razmoči i onda ga pojedu u slast. Samo im još nije jasno kada stave kost zašto to ne djeluje.

Grlice III dio

To su naučile od svojih roditelja koji su načinili gnijezdo na štrikovima za veš praznog stana. Jesen je. Probale su sreću ne na klimi nego između klime i zgrade, susjeda ih pušta i daje im ime dobri duh a mene zove da ih slikam. Uzimam fotić u ruke a grlica me gleda nepomično kao da kaže, nema me ti me ne vidiš. Zapravo toliko osjećaja mi prolazi kroz dušu, slikam je i povlačim se da je ne plašim. Danas je 03 10 2006 Saznala sam da su se izlegle dvije grlice i jako sam sretna ali i zabrinuta, prognoza je zahlađenje i kiša. Prvu kišu i tuču su dobro prošli bili su zaštićeni tijelom svoje majke Dali će ti mališani uspjeti ? Želim im sreću i držim palčeve.

Ako vas zanima nešto više o grlicama možete saznatna na blogu, http://www.svijet_grlica.bloger.hr/ iznenadit će vas koliko vrsta grlica ima. Toplo ga preporučam.

Grlice II dio

Dali ste znali da su grlice vjerne jedna drugoj ? Ako jedna nastrada druga ostaje sama. Ove dvije grlice uspjele su odrasti u mom rajskom vrtu ali za njih nije bio rajski, mnoge opasnosti vrebaju na njih .A kako je tek teško biti roditelj. Promatrala sam taj mladi par kako uporno grade gnijezdo. Sagradili su gnijezdo ispred prozora stana koji je prazan, na štrikovima od veša. Mijenjali su se redovno i sa puno ljubavi čuvali jaja. Desilo se da je vlasnica stana došla prozračiti stan i srušila gnijezdo koje se našlo pod mojim prozorom. Bili su hrabri sagradili novo gnijezdo. Gledala sam kako biraju grančice uzlijeću skoro pa okomito do jedne klime i baš im se činila pogodnom. Počela je smjena na jajima, opet sa puno ljubavi i želje za potomstvom. Stigla susjeda sa godišnjeg i naravno ne želi imati ukrašenu klimu grlicama Neka grade gnijezdo na drveću kaže treća susjeda i baca gnijezdo. Začudo kao da su razumjele i gledam ja opet biranje grančica i slaganje u granama jele ispred mog prozora. Bio je mir dosta dugo, mislila sam konačno sreća . Negdje oko jedanaest sati svraka je došla na ručak. Uh teško mi je to opisati. Kad sam čula buku lupetanje krila, viknula sam spontano ne!!! Ali borba je bila uzaludna. Draga susjedo zato nisu gradile gnijezdo na drveću tražile su pomoć od nas. Svraka se boji doći tako blizu čovjeku,

Možda ste to čitali, ali voljela bi da se podsjetite jer taj par se borio da podigne potomke a ja sam to pratila ne planirano, vjerojatno je tako trebalo biti
Na trenutak prekinuta ljepota dana Kuham ručak i pogledavam kroz prozor. Proljeće se probudilo. Procvale su šljive, trešnja samo što nije otvorila svoje cvijetče. Puno je ljubavi u zraku, ptičice skupljaju grančice za gnijezda. Vrapčić ima pun kljun suhe trave i pokušava načupati još, pa mu ispada i ono šta je načupao. Grlica ne može ostati ne zamijećena, svaki puta kad se sprema na spust prema tlu upozori karakterističnim usklikom kao da kaže ja slijećem. Na tlu bira vrlo pažljivo grančice i uzlijeće tik uz moj prozor. Najednom neko komešanje, lupetanje krilima, ne mogu vjerovati! Kos je napao grlicu, bolje rečeno sa grlice si načupao perja za gnijezdo. Užas. Kos odlijeće punog kljuna perja, grlica se pokušava sakriti i kako leti sa nje otpada perje. Vrapci ga skupljaju, pa i njima treba toplo i mekano gnijezdo. Trebalo je oko deset minuta i sve je krenulo dalje kao da se ništa nije desilo. Izgleda da meni treba ipak malo više vremena. Koliko ja znam a to znanje nije baš veliko. Nikada nisam to čula ni čitala da kos napada drugu pticu da si uzme perje za gnijezdo. Zato sam danas ovo stavila na blog i posudila sliku od moje susjede Irene, koju je slikala prošle godine. Na tom istom mjestu grlica koju sam opisala da radi gnijezdo.

Kad sam pisala ovo nisam ni znala da ču pratiti sudbinu tog para do današnjeg dana.
Nastavak slijedi.

DIVLJI KESTEN

Naši naučnici ga iz milja zovu balkansi ljepotan Latinski naziv Aesulus hipocastanum dolazi od latinskog imena kojeg je dobi prema gradu Castanea u Tesaliji te pridjeva "sativus" koji označava korisnu, kultiviranu biljku. Kod nas se obično sadi u drvoredu. To je drvo prekrasne razgranate krošnje i divnih cvjetova koje ja pokušavam slikati ali meni nedokučivo jer je obično na takvoj visini a moj fotič to ne dostiže svojom skromnom tehnologijom. E, zato sam se iživila na plodovima koji su mojoj ruci i tehnologiji bili dostupni. Dosta o meni. Divlji kesten može doživjeti dvjesto godina. Sada se može pobrati, upravo otvara svoje bodljikave čahure i izlazi iz mekog gnijezda sjajan prekrasne smeđe crvene boje. Kad malo bolje razmislim ne poznajem ni jednu biljku koja tako dobro čuva svoje sjeme. Pa da ga okarakteriziram, on je divna majka prema tome kako čuva svoje potomstvo Još jedna zanimljivost.
Divlji kesten i pitomi kesten zapravo se radi o dva potpuno različita roda i dvije različite porodice, ali su zbog sličnog ploda dobili isto ime – kesten. Divlji kesten nije jestiv osim za konje ali zato ima ljekovita svojstva. Ako stavite njegove plodove u ormare čuva ih od moljaca.